Anselm Gruen - Anđeo zahvalnosti

 

S njemačkog preveo i pripremio: fra Ivo Jurišić

           Srijeda, 17. studenog 2010.

 

Zahvalnost je danas rijetkost. Ljudi imaju prevelike zahtjeve. Ljudi imaju dojam da bi mogli biti uskraćeni pa im zato treba sve više. Postali su nezasitni te stoga više nisu sposobni uživati.

Pascal Bruckner, francuski filozof, opisuje suvremenog čovjeka kao gorostasnu bebu  s neizmjernim zahtjevima prema društvu. Nikada mu nije dosta, a uvijek su drugi krivi ako mu nije dobro jer oni mu ne daju dovoljno što mu je za život neophodno. A s druge strane, sve što dobije obezvrijedi, samo da ne bi morao biti zahvalan.

 

Anđeo zahvalnosti želi u tvoj život unijeti jedan novi okus. On bi te želio poučiti, ako mu dopustiš, da počneš gledati sve novim očima, očima zahvalnosti. Tada ćeš moći s tim zahvalnim pogledom promatrati novo jutro, to da zdrav ustaješ i gledaš predivan izlazak sunca. Bit ćeš zahvalan za udah svježega zraka koji struji kroz tebe. Bit ćeš zahvalan za dobre darove prirode što ih za doručak možeš uživati. S tim osjećajem zahvalnosti živiš svjesnije. Zahvalnost čini tvoje srce širim i radosnijim. Nisi više ovisan o bilo čemu što bi te moglo razgnjeviti. Nisi odmah frustriran što je mlijeko prekipjelo.

 

Ima ljudi koji sami sebi otežavaju život zato što u svemu vide samo ono negativno. I što više gledaju samo negativno tim više ga svojim doživljajem potvrđuju.

 

Zahvaljivati dolazi od hvaliti Boga „za“ nešto ili „za“ nekoga.

 

Anđeo zahvalnosti želi te naučiti ispravno i svjesno, a to znači zdravo misliti.

 

Ako počneš zdravo tj. neopterećeno misliti, zahvalan ćeš otkriti što ti je sve u životu dano. Bit ćeš zahvalan za svoje roditelje koji su ti dali život. Nećeš biti zahvalan samo za pozitivne korijene koje imaš u svojim roditeljima, iz kojih si ponikao, već i za rane koje su ti zadali i za povrede koje su ti nanijeli, jer s njima su te oblikovali takvoga kakav si sada. Bez rana, možda bi bio sit i zadovoljan ali bezosjećajan, pa ne bi oko sebe zamjećivao ljude u nevolji.

 

Anđeo zahvalnosti želi ti otvoriti oči da vidiš kako te anđeo Božji prati kroz cijeli tvoj život, kako te tvoj anđeo čuvar štiti od svakojake nevolje i kako ustrajno sve tvoje ozljede pretvara u dragocjeno blago.

 

Anđeo zahvalnosti daruje ti nove oči da možeš svjesno otkrivati ljepote stvorenja i  da zahvalno u njima uživaš: ljepotu livada i šuma, ljepotu brda i dolina, ljepotu mora, rijeka i jezera…ljepotu svih krajeva ovoga svijeta.

 

Divit ćeš se ljupkosti gazele i čarima srne! Nećeš više nesvjesno prolaziti između stvorenja Božjih već razmišljajući i zahvaljujući. Otkrit ćeš da te u stvorenjima dotiče Bog koji te ljubi, Bog koji ti želi pokazati kako se rasipno za tebe skrbi.

Tko zahvalno gleda na svoj život, složit će se sa svime što mu se dogodilo. Prestat će buntovno ustajati protiv sebe i svojega usuda, jer će spoznati kako svakodnevno opet u njegov život ulazi anđeo da ga zaštiti od propasti i da mu posreduje ozdravljujuću Božju blizinu prepunu ljubavi.

Pokušaj, ne samo ovih dana, hoditi s anđelom zahvalnosti. Vidjet ćeš kako sve prepoznaješ u jednom drugome svjetlu, kako ti život zadobiva neki novi okus. Možeš i moliti svoga anđela zahvalnosti da te pouči zahvaljivati Bogu za ljude s kojima zajedno živiš.

 

 

Često molimo za ljude koji su nam važni. Molimo kad ih želimo mijenjati ili kad želimo da im Bog pomogne, da ih Bog ozdravi i utješi.

Ponekad je naša molitva za druge prije molitva protiv njih! Hoćemo da oni postanu takvima kakve bismo ih mi željeli imati.

 

A ako za drugoga čovjeka zahvaljujemo, onda ga prihvaćamo bez uvjeta – bez „ako“ i „ali“. Ne mora se mijenjati. Dragocjen je i dobrodošao baš takav kakav jest. Ljudi to često primijete kad zahvaljujemo Bogu za njih, jer iz naše zahvale proizlazi jedna pozitivna afirmacija u kojoj se osjećaju prihvaćenima bez predrasuda i bez očekivanja.

 

Jedan američki duhovnik piše o nekom bračnom paru koji je godinama molio za oca supruge, teškoga alkoholičara, da bi se konačno oslobodio od te opake ovisnosti. Uključili su i brojne molitvene grupe da mole za njega. Ali sve je bilo uzalud.

 

Tek kad su smogli hrabrosti i snage te odlučili zahvaljivati za oca sretni što postoji, što je takav kakav jest, omogućili su njemu samome da se promijeni.

Budući da više nije osjećao pritisak nesvjesnoga zahtjeva da se mora promijeniti, mogao je početi mijenjati se. I jer je osjetio da je bezuvjetno prihvaćen, nije mu više trebao alkohol.

 

Moli svoga anđela zahvalnosti za čudo, da se ljudi oko tebe po tvojoj zahvalnosti osjete voljenima, bez uvjeta i bez interesa, pa da i oni ozdrave u toj ljubavi.